I feel S-LOVE-nia, putovanje za pamćenje

0
Dolenjska

Putovanje u Sloveniju može započeti na vrlo neočekivan način

Tog četvrtka ujutro na fejsu mi je iskočila slika tanjura s kremšnitom snimljenog na Bledu uz pitanje: ”Tko te vodi na Bled na kremšnitu?” Ahhh, ne znam kog bi tagirala kad svi rade, možda mi do kraja dana netko i padne na pamet…
U gužvi jutra, pomalo zaboravih na tu primamljivu ponudu kad za nepunih sat vremena na Viber stiže pitanje. Vlatka pita:” Što radiš ovaj vikend? Ak’ si free, možeš na press trip u Sloveniju. ” ”Ak’ sam free, naravno da sam za putovanje uvijek free!” I tako, dogovor je pao, plan puta stigao i u subotu ujutro krenuli smo s dva kombija put susjedne nam države.
Naša grupa odsjela je u hotelu Sotelia u Termama Olimia. Napravili smo check-in i ostavili prtljagu u hotelu i uputili se prema prvom odredištu u Podsredu, u centar Kozjanskog parka na 20. praznik kozjanskih jabuka, najveći eko sajam u okolici na kojem se prikazuju nastojanja u očuvanju prirodnih vrijednosti i očuvanja ruralnog kulturnog krajolika s travnatim voćnjacima visokostablašica starih sorta jabuka. Primijetila sam da su na sajmu prisutni isključivo autohtoni proizvodi, nema kineskih plastičnih igračaka, cijeli sajam miriše na savijaču od jabuka i cimet i ima drugačiju ”dušu” od ostalih sajmova na kojima sam bila.


Nakon što smo pogledali izložbu jabuka koja je postavljena vrlo inspirativno bilo je vrijeme za našu drugu destinaciju, Stup zdravlja i veselja na Rudnici , razgledni stup s kojeg puca prekrasan pogled, ukupne visine 40 m s 13 platoa. Planinarski put do stupa vrlo je strm i sklizak te nam uspon nije bio nimalo lak ali bodrili smo jedni druge i nekako se svi uspjeli popeti na 661 m nadmorske visine , do podnožja stupa. Mene su noge donijele do sedmog platoa i dalje nekako više nisu slušale ali i s te visine pruža se predivan pogled.

Koča pri čarovnici

Nakon što smo se spustili u podnožje krenuli smo u dio šume do izletišta zvanog Koča pri čarovnici – Dežela pravljic in domišljije ( Kuća kod vještice- Zemlja bajki i mašte) gdje mali i veliki posjetitelji ulaze u ovaj čaroban svijet bajki i ponovo otkrivaju Kekeca, Bedanca, Krjavlja, Snjeguljicu, Crvenkapicu i druge likove iz bajke. Naš vodič za taj dan bio je Goran, unuk osnivača ovog bajkovitog predjela šume, koji nam je ispričao kako je njegov djed započeo stvaranje ove turističke atrakcije. Djed, Jože Brilej bio je ravnatelj u osnovnoj školi Podčetrtek i predmetni nastavnik fizike i tehničkog. 1967. godine dobio je Žagarjevu nagradu ( najviše priznanje pedagoškom radniku u Sloveniji) i tim novcem je u čudesnoj okolini pod Olimskom gorom sagradio skromnu kućicu – vikendicu koju je imenovao ”Koča Tončka” u spomen na svoju pokojnu majku. U stvaranju nije bio sam, pomagale su mu supruga Vida i kćeri Dušica i Mojca. Kao ravnatelj i nastavnik naporno je radio i rad na vikendici bio mu je potreban kao vid odmora.

Uz rad na školi i sve ostale obaveze u svoju vikendicu dolazio je puniti baterije i tako je nastala Zemlja bajki i mašte.Legenda kaže da su se kod izvora ”Mrzlek” okupljale vještice te je zbog toga ”Koča Tončka” dobila novo ime – ”Koča pri čarovnici”. S obzirom na to da su putnici namjernici sve više zastajkivali i pitali smiju li malo pogledati okolo, od dvije mogućnosti koje su postojale oni su se odlučili dati svoj doprinos turizmu i otvorili kuću za posjetitelje.
U kući je u jednoj sobi uređen prikaz života na selu, onakvog kakav je bio nekada, prije 100 godina – u jednoj sobi se i kuhalo, jelo, radilo kućanske poslove i spavalo kada je za to došao čas.

Foto:www.carovnica.si

Doista, pregledavajući sve što su mašta i vrijedne ruke Jože Brileja napravile, čovjek izgubi pojam o vremenu jer tu je toliko detalja koje treba pogledati , toliko lijepih citata i opisa koje treba pročitati a najvažnije što se osjeti u tom carstvu je mir i spokoj.

Upravo kako pozdrav dobrodošlice na ploči kaže: ”Ovdje je odmor za dušu i oči! Nemojte ulaziti ako ste: kronični pesimist, slijepi kraj zdravih očiju, ne uživate u prirodi i ne zanimaju vas bajke…”

Na samom početku staze s desne strane nalazi se ”samostan” gdje je postavljeno malo zvono i pored zvona natpis koji žene zove na zvonjavu kako bi dobile dobroga muža a ako ga već imaju bit će još bolji. Naravno, zvonila sam kako i priliči i kada sam pozvonila u susjednoj odaji upalilo se svjetlo i pojavila se časna sestra s naopako okrenutim očima i već mi je to trebao biti znak da nešto neće biti dobro. Tako me je na kraju dana u hotelskoj sobi umjesto muža dočekao smrdljivi Martin. Neki kažu da nisam Slovenka i da zato ne vrijedi. Nema veze, popila sam vode s izvora na kojem stoji natpis da redovitim konzumiranjem te vode možeš doživjeti 100 godina… Zvonit ću i dalje.


No, šalu na stranu, ovo je mjesto gdje ću se zasigurno vratiti i dovesti jedan par znatiželjnih dječjih očiju i još jednom mu pokazati kako skupe igračke nisu važne, kako je važno biti zajedno, družiti se i igrati a to je Jože Brilej u ovom čarobnom kutku jako dobro dočarao.

Nastavlja se…