U svim mjestima na moru, na glavnom trgu, pjaci obično se odvija život. Tako je i u Starigradu na Havru u koji smo te nedjelje svratili na ručak. Preporuka je bila otići kod Marka no moćna navigacija u rukama ”predsjednika razreda” prošetala je dobrano ”đake” Starigradom. Vratili su se nakon dvadesetak minuta šetnje na početak, pogađate, na pjacu odakle su krenuli. Čekala sam ih, naravno kod Marka, s već spojenim stolovima. No, kako to obično biva kad u društvu imaš gastro eksperte koji se ne libe sa sobom donijeti čak i jelovnik kako bi dokazali da se pod hitno treba prebaciti u usku kalu u kojoj se smjestio Jurin podrum, nisu me dugo nagovarali. Pet minuta razgovora i okrenuli smo jedra spram neočekivanog gastro carstva.
Neno Šoljan i supruga Slavica vode ovaj, po svemu, respektabilan komadić gastro raja a ime Jurin podrum se, po želji vlasnika, prenosi od najmoprimca do najmoprimca. Lokal ima tridesetak sjedećih mjesta, ni previše ni premalo za Nenu koji se brine o usluživanju gostiju dok Slavica svojim čarobnjaštvom osvaja iz kuhinje.
Trenutno je doba bravetine i nije nam dugo trebalo da se odlučimo kušati pašticadu i burger spremljene upravo od te vrste mesa. Dok smo čekali, Neno se kratko osvrnuo na njihovu ponudu: brudet, lešo riba, kozice – dimljene, očišćene, neočišćene, dimljene dagnje, rižoti, paste. Dnevna ponuda u mesnici (janjetina, bravetina, govedina) izvor su mesne kreativnosti koju služe tog dana. Vinska karta je mala i lokalna a ono što me oduševilo je moje omiljeno craft pivo.
Uz glazbu s gramofona iz II. svjetskog rata, ugodan razgovor uz fenomenalne slane i slatke zalogaje u prostoru koji odiše toplinom vlastitog dnevnog boravka, s Nenom kao izvrsnim domaćinom vrijeme je curilo nemilice. Morali smo krenuti u nove avanture.
No, dobar domaćin prepoznao nas je kao istinske hedoniste te smo sljedeće večeri na njegov poziv opet imali priliku uživati u sjajnoj večeri. Slavica je pripremila sipu s bobom, zapečenu hobotnicu sa slanutkom i domaću kokoš u crnom vinu s makarulima. Pobrinula se i za to da nam ne padne šećer te nam ponudila rožatu i svježe smokve kuhane u prošeku.
Dodatno, cijelu večer uljepšala nam je glazba koja je dopirala s klarineta Zorana Kelave, Neninog prijatelja. Zoran je član glumačke postave HNK iz Bjelovara te nas je osim svirke osvojio i recitiranjem ljubavne poezije te izvedbom dijela teksta iz knjige ”Filozofija vina”, Béle Hamvasa, mađarskog pisca i filozofa.
Bilo kada da se zateknete na Hvaru, svratite u Jurin podrum jer Neno i Slavica rade cijelu godinu. Osim fenomenalne hrane pripremljene po starinskim receptima, uz bogatstvo okusa pratiti će vas osjećaj da ste došli k starom prijatelju. Taj osjećaj prati me i danas.
Mirjana Vidović
