Udaljen manje od sat vremena vožnje, grad Krško nas najprije podsjeća na nuklearnu elektranu koju dijelimo s našim susjedima. No, nije Krško samo nuklearka. U turističkom sektoru, slogan:” Krško, full of energy”, fantastično je iskorišten za predstavljanje energije i strasti ljudi koji kreiraju turističku ponudu Posavja. Ta ponuda jako lijepo je dočarana u kratkom promotivnom filmu SVEŽE – OKUSNO – LOKALNO. Premijeru filma gledali smo u okviru Autentika studijskog putovanja, na starom gradu Rajhenburg do kojeg smo stigli BMW-ovim ”space shuttleom” kojim je znalački upravljao vozač Luka iz tvrtke Makoma. Ma nije koma, vjerujte mi, umalo smo poletjeli.
Znali su naši domaćini da ćemo nakon gledanja filma ogladnjeti, stoga su nas poveli u prekrasno uređenu vinoteku gdje su nas počastili pjenušcima i klasičnim lokalnim, ali i specijalitetima koji na moderan način spajaju tradiciju i modernu kuhinju.
Ugodnu noć smo proveli u hotelu Kunst i nakon bogatog doručka zaputili se u smjeru Tri lučke gdje su entuzijastičnu ekipu biciklista nestrpljivo čekali električni bicikli. Njima su se vozili do prvog vidikovca s kojeg se vidi Grad Rajhenburg o kojem nam je kratak pregled dao Tone, naš vodič. Drugi dio ekipe išao je autom jedan dio puta a drugi dio puta se hodalo.
Grad Rajnherburg smješten je iznad ušća potoka Brestanice i rijeke Save na šezdeset metara visokoj stjenovitoj izbočini. U razdoblju između 1131. i 1147. zdanje je obnovio salzburški nadbiskup Konrad da bi stoljećima zgradom upravljali ministerijalci, po dvorcu nazvani Rajhenburški, utjecajna obitelj koja je u 15.stoljeću stekla vitešku titulu.
Nakon progonstva iz Francuske, redovnici trapisti, protjerani iz Francuske, 1881. godine kupuju dvorac i preuređuju ga u samostan. Uz bogatstvo vlastitih inovacija, prve hidroelektrane i telefona, samoodrživost i proizvodnju sira trapista ( jer nisu jeli meso, ribu ni jaja ) i čokolade, živjeli su tamo do travnja 1941. godine kada su samostan okupirali Nijemci i pretvorili ga u deportacijski logor za Slovence. Trapistički red je raspušten 1947. a u dvorac je smješten Kazneno-popravni dom za žene a kasnije ostale kaznene ustanove. Od 2004. godine dvorac je u vlasništvu Općine Krško koja je izvršila cjelovitu obnovu između 2010. i 2012. Sir trapist još uvijek se proizvodi prema originalnoj recepturi u samostanu Marija Zvijezda u Banjaluci.
S tog vidikovca krenuli smo do Planinarskog doma smještenog na 488 m n.v. odakle se pruža predivan pogled na pitoreskne brežuljke i samo Krško, te se okrijepili u jednoj od klijeti. 
Bilo je vrijeme za zaputiti se do Tri lučke gdje nas je nestrpljivo čekao Dejan Mastnak, šef kuhinje kako bi predstavio ruralnu gastronomsku chic ponudu. I svaki slijed oduševio nas je virtuoznošću, što se moglo zaključiti po brzini kojom smo praznili tanjure uživajući u simfoniji novih okusa sljubljenih s lokalnim vinima.
Vrijeme brzo protiče kad ste u dobrom društvu, uz vrhunsku hranu i božanstvenu kapljicu pa smo se oprostili od Tri lučke i našem domaćinu zahvalili i poželjeli puno uspjeha u daljnjem radu.
Vijugavim cesticama uputili smo se prema krajnjem odredištu, vinariji Albiana gdje nas je čekao Miha Ritonja, glavni enolog koji nas je proveo kroz vinograd i podrume, objašnjavajući nam filozofiju kojom se u vinariji vode.
Vinograde su začeli Albin i Ana Žaren 1936. godine. Kao uspomenu na njih nastao je brend ALBIANA koji su zaštitili 2018. godine. Trenutno se njihovi vinogradi rasprostiru na više od 20 hektara s oko 90.000 čokota oko kojih brine njih petero. Najviše Miha, jer vremenski uvjeti su dosta promjenjivi i preciznom točnošću mora odrediti kada će biti berba koje sorte grožđa kako bi vino koje želi dobiti imalo vrhunsku kvalitetu.
Najstariji dio njihovog podruma nalazi se ispod same kuće i star je oko 300 godina. Moderno postrojenje s punionicom rasprostire se na tri kata i sadrži svu potrebnu opremu za nastanak vrhunskih vina.
Zanimljiva crtica koju nam je ispričao Miha je sječa šume radi proširenja i rekonstrukcije vinograda na položaju Zajčer. Pri sječi pronašli su dva hrasta izuzetne kvalitete i dali od njih napraviti bačve od 3000 litara koje ponosno čuvaju njihovu frankovku. Tako je ciklus proizvodnje zaokružen.
Ambijent same kušaonice je moderan, vrlo ugodan i topao. Kušanje vina započeli smo BRUT Roseom Nonvintage, napravljenim od njihove lokalne sorte žametne črnine. Vrlo osvježavajuć s nježnom aromom jagode, napravljen tradicionalnom metodom. Vrlo brzo ponese po još.
Nastavili smo nježnim Zelenim silvancem iz 2018., idealnim vinom za ljetno opuštanje, od grožđa uzgojenog u vinogradu Zajčer. Očarao nas je notama zelene jabuke, bijelog cvijeća, citrusa i svojom mineralnošću i kremoznošću.
Nakon Zelenog silvanca, slijedio je Chardonnay iz 2017.godine s kremastim aromama marelice, kruške i maslaca. Vinograd iz kojeg potiče nalazi se na jugoistočnoj strani na 420 m nadmorske visine a proizvode ga 16 satnom hladnom maceracijom, kontroliranom fermentacijom da bi nakon toga primijenili šestomjesečni sur lie postupak.
Četvrto vino koje nam je Miha ponudio na kušanje je Rose iz 2019. od sorte frankovka koji rade na način da prešaju cijeli grozd, 100% samotok, kontrolirana fermentacija i 4 mjeseca sur lie postupak. Prekrasne boje lososa mirisom daje na crveno voće.
Kušanje smo završili njihovom frankovkom iz 2017. godine, moćnim crvenim vinom okusa tamnog voća, trešnje i borovnice s drvenastim notama. Proizvode ga od grožđa s južno pozicioniranog vinograda koji se nalazi na 380 m nadmorske visine. Desetodnevna klasična maceracija, 100% malolaktična fermentacija, 10 mjeseci sur lie i nakon toga 18 mjeseci odležavanja u drvenim bačvama, onim istim koje su dali napraviti od hrastova koje su posjekli.
Naši susjedi ponovno su nam propremili vrhunski eno-gastronomski užitak i na to ćemo, uz zahvalu, samo dodati: ”Ponovilo se!”
Nepotpisane fotografije, kao i naslovnu fotografiju snimio je Boštjan Colarič.
Mirjana Vidović
