Nekih sat vremena vožnje od Zagreba nalazi se Slapnica, mjesto gdje čovjek, ukoliko pomno prati svoje korake, mora doći do životnih spoznaja i AHA trenutaka. Netaknuta priroda u kanjonu rijeke zaustavlja dah. Pjev ptica, šum vode i zrikavci zbog kojih je doživljaj još posebniji. Kanjon sa svojim predivnim vizurama, malim slapovima i raslinjem koje podsjeća na prašumu, ostaje urezan u pamćenju i želji za ponovnom posjetom.
U kanjon Slapnice ulazi se kraj nimalo reprezentativnog kamenoloma i makadamskom cesticom klizi bilo autom bilo pješke. S obzirom na to da smo pobjegli od vrućine, lagano smo se vozili upijajući smirujuće tonove zelenila koje nas je okruživalo praćene šumom rijeke.
Cilj nam je bio slap Brisalo do kojeg se dolazi stazom koja vam s početka nudi mekan tepih od lišća da bi se nakon samo dvadesetak metara pojavilo sklisko kamenje po kojem se mora koračati s velikim oprezom.
Teška srca odvojili smo se od slapa i krenuli stazom nazad do auta. Taj put do slapa i od slapa podsjeća na život i spoznaju da na kraju nekog teškog puta uvijek čeka nešto veličanstveno. Naravno, ukoliko ne odustanemo.
Nismo odustali već smo krenuli dalje cesticom prema mjestu gdje izvire Slapnica. Na putu prema izvoru, prošli smo kraj Draganovog mlina koji je još uvijek u funkciji, no, vlasniku ćemo se najaviti drugi put.
Stigli smo lagano do samog izvora Slapnice, gdje se nalazi lijep primjer tradicionalne gradnje drvetom, kuća nama dragog prijatelja.
Već je bilo kasno kad smo podigli pogled u vedro nebo načičkano zvijezdama. Prizor koji je u gradu nemoguće vidjeti. Mi smo se pobrinuli za svoje zvjezdano nebo. A vi, još čekate?
Mirjana Vidović
Fotografije: Mirjana Vidović uz pomoć Samsung Galaxy S22 Ultra