A ova bolest ne pita. Teško je to nekima razumjeti i pokazati minimum empatije dostojne čovjeka. To su ti koji misle da su u svom životu iznad svega i svih pa bahato i egocentrično nameću ljudima svoje stavove i mišljenja. Jer u svojoj nedodirljivosti bešćutno uživati u tuđoj nemoći nije nimalo ljudski . Svatko ima pravo na svoje mišljenje ali neka ne zadire u slobodu i pravo na zaštitu zdravlja drugih ljudi. Loše izrečene riječi režu kao mač i ni jedna isprika kako god lijepo bila sročena ne može poništiti težinu i gorak okus tih riječi. Pogotovo ako je isprika izrečena bez osjećaja. A to se itekako može detektirati.
Tri puta u zadnjih tjedan dana odlazila sam u Covid bolnicu, KB Dubrava. Tamo leži majka moje najbolje prijateljice. Prijateljica i ostatak obitelji u samoizolaciji. Svaki puta kad nogom kročim na taj prazni plato ispred bolnice postanem svjesna krhkosti svih nas. Jezovito je tamo. Hodnici avetinjski prazni, tek poneki član medicinskog osoblja u žurbi prolazi noseći u rukama dokumentaciju… Na brzinu ostavljam stvari koje sam donijela i produženim korakom izlazim na zrak. I tako svaki puta. To je jako, jako teško. Mogu reći svaki puta sve teže.
Kroz glavu mi tada prolete misli o tim svim teoretičarima zavjere koji bi mogli, ako su tako nedodirljivi kao što se prikazuju, potpisati izjavu da im ne treba zdravstvena skrb ukoliko obole. To bi adekvatno potkrijepilo njihovo stajalište. Ovako ostaju samo riječi a svi znamo da djela dokazuju najbolje.
U mom krugu prijatelja i poznanika više nema nekih dragih ljudi. Do tada zdravih ljudi. Djeca su ostala bez majke, bez oca. Neki su ostali invalidi za cijeli život. To su činjenice koje su neosporive.
Nitko me ne može uvjeriti da je to prevara. Pogotovo ne onaj tko nije iskusio kako je to kad se boriš za svaki udah. A iskusila sam prije dvadesetak godina tu tanku nit između života i smrti kad se koprcaš kao riba na suhom. Nije ugodno nimalo.
Neizmjerna hvala mojim dragima što postoje i što osvijetle ljubavlju težinu mojih koraka tim praznim platoom. Treba biti čovjek. Mnogi su zaboravili kako.
Bolest se ne događa nekom drugom.
Mirjana Vidović
Foto: Unsplash
